Sitnice o  ruskoj  „ specijalnoj operaciji“ u Ukrajini

 Kina i SSSR ratovali su 1969.. zbog „mog otoka“ na rijeci Usuri Taj „sitni“ teritorijalni spor između Rusije i Kine riješen je dvije tisućitih, priznanjem kineskog suvereniteta. Inače kineski potihi, „svileni“  teritorijalni zahtjev malo je veći. Radi se o „otoku“ kojih milijun kilometra kvadratnih.

U vrijeme tog sukoba kolao je ovaj vic.  

Dolazi kod Brežnjeva šef KGB-a s viješću koju mu mora obazrivo priopćiti , jedva se usudi, pa kaže:  „Druže Brežnjev , pet tisuća ljudi jede na Crvenom trgu.“  „Neka jedu“, nezainteresirano će Brežnjev. „Ustvari , drže Brežnjev, pedeset tisuće ljudi jede na Crvenom trgu“, povećava broj KGB-ovac. „ Odlično, neka se ljudi vesele“, uzvraća Brežnjev. „Ma  drže Brežnjev, petsto tisuće ljudi jede na Crvenom trgu“, sad već povišenim glasom govori.  „ Pa što onda, narodno je veselje“, Zar nije Prvi svibanj.'“ „Ali druže Brežnjev! Oni jedu sa štapićima!“- očajno će KGB-ovac.

Danas već milijuni ljudi na Dalekom istoku u Rusiji jedu sa štapićima. Kineski put dosad je bio svilen. Vječnost, koju obožava Putinova ideologija ( „vječna ruska civilizacija“) barem na ton dijelu Zemljice ( ako je bude) kineska je, osim što je Božja. Toj ruskoj vječnosti, ruskom svijetu narod ionako ne treba, ustvari  treba mu samo jednom- na prvim izborima vođe. Zatim nastaje prepetuum mobile trajne vlasti, vođe i oligarha.  Sad o oligarskima. O invaziji na Ukrajinu šute (!) ukrajinski oligarski, ruski, a bogme i zapadni oligarsi, od Amerike do Europe, stari( plemstvo) bankarski, novi, kineski partijski i islamsko plemstvo, ili je na strani invazije. Nije za gledati, ali je očito kako oni žele preživjeti- i uživati, makar pod zemljom, kao stepski svisci. Nije ih briga za „beskorisne izjelice“, znane još i kao „narod“, obični puk diljem Zemljice. Ah ta  globalna oligarhija kojoj se čini kako je vječna., vječnija i od ruskoga svijeta.

Mrsko mi je već nabrajati istosti  Putinova ruskog svijeta, invazije i nacizma, al' ipak evo još jedne, bizarne. Hitler  je obožavao  Wagnera , njegovu glazbu, opere. I Putin voli Wagnera, njegovi „wagneri“ su  brojniji i sviraju smrt oružjem. Putinovi „ metalci“. Slučajna podudarnost- ni slučajno. Slučajnost stanuje samo u ideologiji evolucije.

 Mato Dretvić Filakov