USA- što dan poslije?

Izbori predsjeništva u Americi su sutra, za čitatelja danas.

Kao i u cijelom svijetu i tamo je demokracija  u krizi. Demokracija uostalom nikada nije prevladala u svijetu, ni po kojem od tri statistička  kriterija: broju država u kojima je na djelu, broju stanovništva koje u njoj živi i udjelu u površini Zemljice,a nove diktature niču. Izbori u demokraciji , nažalost, sve više postaju izbor između dva zla, manjeg i većeg.

 Dosta je kompleksno, ali i kontradiktorno, uopće i raspravljati o demokraciji i krizi, jer bi se vladanje u njoj moglo definirati i kao trajno  upravljanje krizom, pomodarski rečeno, kriznim menadžmentom.   

 Dodam li još složeni politički sustav SAD-a, predsjedništvo, Kongres, Vrhovni sud, činjenicu da je riječ o federaciji, brojnih saveznih država različitih po mnogo čemu, elektorske( „delegatske“) konačne izbore predsjednika…Kauboje i Indijance domovince, prisilno , kao roblje, naseljene crnce, i doseljene  Latinoamerikance, stare , Kubance i nove. muslimane, Kineze, Japance, Vijetnamce… te namjeru da napišem nešto o skorašnjim predsjedničkim izborima, ustvari o jednom kandidatu- Donaldu Trumpu. veselje se  uvećava.

Zatim mediji, pa Internet , mreže, svu tu „kanalizaciju“, elite, „duboku državu“, plitke teorije urote…

Marš kroz krize

Samo kratko  o šezdesetim godinama prošlog stoljeća koje je u Americi, ali i šire obilježila- kriza. Borba za građanska i ljudska prava Afroamerikanaca, atomska  kubanska kriza, ubojstvo predsjednika Johna Kennedya 1963. , rat u Vijetnamu, antiratni pokret  i demonstracije  studentske prije svih, feministički pokret. I ono i najvažnije, seksualnu revoluciju, opjevanu  „jebačinu“, mislim rock kao njenu narodnu pjesmu, liberalizacija droge…

A sve to još tada prenosi televizija. Do danas se još i raširila poput kakve Corone pa ju može „kreirati“ svaka budala, internetski. Preko nje širiti štogod joj padne na pamet, a onda to još kakav Musk usmjeravati  kao umjetnu „I“ i kamo hoće sl. Zanimljivo, realno  migrant iz Južne Afrike. Još je sličnih oligarha sa sličnim i drugačijim namjerama, te obična masa birača, građana, amorfna ljudska masa.

 Može, naravno, i Putin kojemu je nakon raspada Imperija, pored i nadalje najveće države, ostao skoro nedirnuti KGB i atomsko naoružanje, a umjesto partijske sada kapitalistička oligarhija.

Vratimo se na Trumpovo prvo predsjedništvo. Najprije kratko na izbor, a u njemu je značajnu podršku imao- od Putina, razne podrške. Formalno ne od ruske države, nije blesava , već od paradržavnih ili struktura pod kontrolom države, u što nema nikakve sumnje. U mandatu on je to potvrdio odnosom prema ruskoj agresiji na Ukrajinu 2014. godine. Najznačajniji je pritom njegov odnos prema NATO-u, kojega je dobrano  rasklimao, već ionako slabašnoga.  Jednako se odnosio i prema Euniji, bilo je to osim ostaloga primitivno podcjenjivanje  svih europskih čelnika i čelnica, a jedino što mu se u posjetima po Europi svidjelo bila je parada u Parizu koju mu je pripremio Macron. Tako sa saveznicima, uz izmišljotinu da Europa skoro pljačka Ameriku.

Bilo je to u duhu njegove parole „America first“,  koju je prisvojio iz američke izolacionističke prošlosti tridesetih godina prošlog stoljeća i tada jakoga filonacizma.  

Trump sada prijeti kako će završiti rat u Ukrajini za 24 sata, što je dvostruko brže nego što ga je, kapitulacijom Ukrajine,  u drugoj fazi agresije mislio završiti Putin.

Susreo se i s Kim Jong Unom, pa evo njegove vojske u Rusiji, možda već i u Ukrajini i u vojnom svezu s Rusijom, osim što ju masovno naoružava.

Kako? Demarkacionom linijom kao između dviju Koreja,  Zapadnom i Istočnom Ukrajinom, a u svakom slučaju uz odricanje teritorija.

Baš fino planiranje g. Trumpa, ali ništa čudno. On je jedan fini gospodin, konzervativac, obiteljski čovjek, poslovni čovjek, najuspješniji u prodaj skoro golog „ženskog mesa“, vjernik…I lažljivac i pronositelj lažnih vijesti. Da ne zaboravim

Njegov potez bio je i raskid  međunarodnog dogovora s Iranom o kontroli nuklearnog programa. Odlično, danas je Iran glavni saveznik u opskrbi oružjem, dronovima i ostalim- Putina.  I u trokutu su Sjeverna Koreja-Iran-Rusija, a tu je i Kina.

Cvit iz rupice u asfaltu, foto Trn

Pokušao je s muslimanskim sunitskim državama stvoriti front protiv Irana, dovesti na pregovarački stol Palestince, ali od toga nije bilo ništa, posebno nakon što je američko veleposlanstvo izTel Aviva premjestio u Jeruzalem.

Koju godinu poslije Bliski istok se zapalio i još gori. Ima li tu i Trumpove zasluge.

 S Kinom je ušao u trgovinski rat…, taj se nije smirio.

Nakon što je izgubio izbore 2020.- čije rezultate nije priznao, a prijeti da ne će ni ove ako izgubi- bio je zapovjedno odgovoran za nasilne prosvjede sa smrtnim posljedicama u napadu na Kongres. I natječe se za predsjednka?!

Trump je bio i tv. zvijezda pa me , njegovi istupi, podsjećaju na nekog osvetnika iz starog holivudskog filma, tipa „ubij sve i vrati se sam“.

Najvažniji potez u unutrašnjoj politici, barem propagandno, bio mu je zid prema Mexicu. Danas prijeti u kampanji „najvećom deportacijom“ u povijesti, valjda Amerike.

Razumijem da Amerika ima ogromnih problema s ilegalnim migrantima, uostalom kao i Europa,ali duge i drugačije su to priče, uzroci.

Ipak, kad čujem riječ „deportacija“ , odmah se smrznem, od bilo koje, staljinističke, nacističke ili one stanovnika Iloka iz 1991. koju je obavila JNA. Kad je ona izgovorena u Americi, od predsjedničkog kandidata- smrznem se još jenom. Povijeno gledano ne znam tko bi koga iz Amerike trebao, imao pravo deportirati. Od koga i od kada početi? Bi li na red mogla doći i Melanija kad bi na vlast došao neki drugi slični, mlađi, Tramp? Ovdje ću stati, iz obzira i zbog osobnih zdravstvenih razloga.

Da je situacija u svijetu drugačija, mirnija, baš bi me bilo briga  tko će biti slijedeći predsjednik Amerike, Trump ili kramp.

Međutim kad vidim kako Putin i opet žestoko navija za Trumpa, Vučičevi naprednjački Srbijanci, šešeljevci, pa i još „bradatiji“  četnici, Mile Ronhil, crnogorski četnički vojvode, Orban, AFD njemački i da ne nabrajam- ne vidim tu   mirnije budućnosti Hrvatske . Dok to još smijem napisati.

Mato Dretvić Filakov