Hoće li Zapad, opet, spašavati Putina? Kao što mu je pomagao i u usponu na vlast?

Spremao sam se ukratko rekapitulirati  tekstove o ruskoj agresiji na Ukrajinu kad se zgodio taj jednodnevni „wagnerijanski“ državni udar u Rusiji u izvedbi nekog bivšeg osuđenog i više godina odležalog kriminalca. Poslije najprije kiosk-poduzetnika u Petrogradu, pa  Putinova prijatelja i pouzdanika, novoga oligarha, i organizatora plaćeničke vojske famoznog imena „Wagner“ sa simbolom mrtvačke glave na zastavi- dakle likvidatora u akciji. Čemu li takvo, zapadnjačko, ime ruske plaćeničke skupine, a ne možda „Josif“, „Vladimir“, „Feliks“, „Lavrentije“, „Jurij“…Nikolaj“…?  Nego baš šakom među oči- „Wagner“! Ali riješili smo tu „zagonetku“ na ovim stranicama još davno.

Pokušat ćemo i ovu s jednodnevnim, ali ne i cjelodnevnim, državnim udarom, ili „državnim udarom“.

Prvo, u iole organiziranoj državi, a kamoli u totalitarističkoj ne postoj nešto što je stvarno privatna plaćenička vojna skupina, vojska. Osim mimikrijski, formalno. Ako ništa tamo je vojska monopol države, a posebno tajne službe kojima ne promiče ni muha u letu.

Tako je i ovu , „privatnu“ vojsku- ta kapitalizam je još i oligarhijski- organizirala država. Odnosno jedna od njenih brojnih tajnih službi, ili više njih u suradnji. Ne postoji razlog da bi i u tome Rusija zaostajala za Amerikom. Wagner je tako „odrađivao“ neokolonijalističke zadatke po Africi, Libiji, Siriji… Organizirao i sudjelovao u državnim udarima, pljački tamošnjeg bogatstva, švercu. Budući se sve odvija u kapitalizmu i Wagner mora ostvarivati „profit“, a kako se on dijeli to je već drugo pitanje. ( Samofinanciraju se primjerice i kineski „gulazi“, još i zarađuju- na cvijeću!!!  Koje prodaju -demokratskom Zapadu.)

Wagner „svira“ u Ukrajini

Kakva je bila Wagnerova uloga, ili koje druge „privatne „ vojne skupine u Rusiji, Pridnjestrovlju, Abhaziji, Južnoj Osetiji, nejasno je. Jasno je kako su se u „radnoj odori“ pojavili na Krimu koncem 2013.  i 2014., zatim u Donjecku i Luhansku glumeći tamošnje pobunjenike, a sigurno sudjelovali i u organizaciji „referenduma“ za „prisajedinjenje“ Krima.

Nakon što ruska agresija na Ukrajinu, u svojoj srži potpuno iracionalna, a ujedno i kao prvi u povijesti poznati pokušaj toliko opsežne vojne rekolonizacije, povratka bivše kolonije, u startu nije uspjela raspisana je dodatna mobilizacija ( „djelomična“) pa su milijuni Rusa napustili Rusiju. Spas je potražen s Wagnerom u ruskim zatvorima, pored ostaloga. Prihvaćene su tako tisuće okorjelih kriminalaca i ubojica kao borci protiv Ukrajinaca ( koji su po ideologiji  ruskog svijeta zapravo Rusi) Prema pisanju ruskih medija  čak je i Angarski manijak iza kojega je osamdeset ubojstava, većinom žena, i koji služi dvostruku doživotnu kaznu negdje u Sibiru ( malo, malo, pa mu pronađu još pokoju žrtvu , te mu se pribrajaju  dodatne vremenske kazne) izrazio želju da se pridruži Prigožinu. Zna pos'o., bivši je policajac.(Napomena: ovo je bila ustvari kritika "wagnerijanske " prakse mobilizacije  kriminačlava što odlično ilustrira slobodu medija u Rusiji.)

Nakon toga Wagner se i službeno pojavio u Ukrajini i gurnut je na Bahmut.  Od tada Prigožin zvrnda po internetu protiv Minstarstva obrane Rusije, ministra Šojgua i načelnika Gerasimova dok njegov „materijal“ nestaje u desetcima tisuća.

Arkan, Legija, Milošević, Đinđić…Wagner, Prigožin

Kako su sličnosti srbijanske agresije na Hrvatsku i BIH i ruske na Ukrajinu brojne, tako je i s plaćenicima.   

Ovdje tada s Arkanovom, jednom i najvažnijom plaćeničkom skupinom. koju je organizirala srbijanska Udba, Kos, preuzeta savezna (Jovica Stanišić, Frenki Simatović i drugi). Od arkanovaca je izrasla i Legijina tzv Jedinica. U prethodnom životu i Arkan i Legija - kriminalci. Arkan navodno velika pljačkaška zvjerka po inozemstvu, a usput i likvidator Udbe, hrvatskih i albanskih emigranata. U skupine regrutirani kriminalci, na terenu su ubojice i pljačkaši. Ozbiljniji Arkanov biznis je pljačka nafte iz Đeletovaca i slavonske  hrastovine. Poslovni „partner“ bio mu i današnji gradonačelnik Jagodine i  narodni poslanik u srbijanskoj  NS Dragan Marković Palma. Jedinica Legijina se također bavila biznisom, švercom.

Ljepota med ružnoćom, Trn, foto Danica

Arkan je postao i ugledni član srbijanskog društva, družio se s visokim klerom SPC-a, recimo mitropolitom Amfilohijem Radovićem, čak je i bandu navodno osnovao u nekom manastiru, a Patrijarh Pavle ga je navodno nazvao „Božjim čovjekom“. Oženio je najpoznatiju cajkušu onoga doba, a i danas, Cecu. Skoro zaboravih, bio i vođa Delija, čiji  pripadnik je bio i Aleksandar Vučić, odakle su također  neki arkanovci. Kasnije vlasnik i nogometnog prvoligaša, a država ga nagradila političkom strankom i mjestom u Narodnoj skupštini. Biran na Kosovu gdje je tada vladao apartheid. Državi kasnije postao sumnjiv, nevažno zbog čega, pa ga likvidiralo. Ako zbog ničega, onda zbog prevelikog znanja o kojemu bi nekad mogao zinuti, ili je možda već bio počeo „zijevati“.

Legija je nastavio njegovim putem, njega i Jedinicu odlikovao Milošević, za njega su likvidirali bivšeg predsjednika Stambolića. Legija je uskoro pomogao Miloševićevu smjenu. Kasnije se još osilio, bio i zaštitnik najmoćnije srbijanske kriminalne skupine. S oružjem „prosvjedovao“ protiv premijera Đinđića, izvodio naoružanu Jedinicu na ulicu ( mali marš, mali Prigožin) i na koncu sudjelovao, kao jedan od operativaca, u njegovoj likvidaciji. Sjedi u zatvoru, a drugi slični igrač, Kapetan Dragan, pokretao je peticiju za njegovo oslobođenje.

„Z“ maršira po Rusiji

Sve dakle skoro isto kao i s Wagnerom u Ukrajini i Rusiji Ogledno, doduše na manjem prostoru. Tako to u pravilu s plaćeničkim bandama biva kad počnu uredovati blizu svoga kućnog praga, a  tek u svojoj kući. Dopune ju Zlom , „Z“-om, pa ono počne marširati po Rusiji. Tenkovi sa „Z“-om po Rusiji, nije li to lijepa slika?

Prigožin je s Wagnerom krenuo u napad na Moskvu, navodno, u četiri kolone. Nevažno u koliko, Kremlj se sigurno najviše bojao one pete, moskovske. Možda i čekao njeno aktiviranje. Ili šeste, koja je čekala blizu Ukrajine, u Rostovu. Nešto naglo je „pao“. Neobično je zanimljivo da je ruska televizija dok je Wagner marširao puštala dokumentarac o jednom post modernom fašistu i Putinovu prijatelju- Silviju Berlusconiju. Navlakuša? Ah ti znaci u vremenu i prostoru.

 Ne ću se opširnije baviti raznim teorijama, od onih da je to fingirani marš do onih kako je pravi, ali eto, privremeno, ili trajno neuspjeli. Tko ga je podržavao, tko ga je čekao u Moskvi i po Rusiji, koja služba, dio, oligarsi…

Jer, na koncu sve je to iracionalno, recimo, od činjenice da odležali kriminalac Prigožin postane milijardski oligarh, pa još i vojni faktor, kako u Rusiji, tako i izvan nje, a za njen i svoj račun. I još je Putinov , državni, pouzdanik i da , među oligarsima nije jedini takav.

I kraj(?) pobune, ili „pobune“ je iracionalan. Smirio ju Lukašenka, koji osim što u interesu Rusije vlada Bjelorusijom ne vlada ni samim sobom- Putinovo je drugo, ali malo, ja. To je dakle Putin dogovorio kraj pobune sa samim sobom i poslao Prigožina u Bjelorusiju. U egzil uz azil. E političkog li skloništa od ruske ruke tamo, em ima visokih građevina s prozorima, novičok se toči, prska, što li… I tko će na koncu biti gazda komu, Lukašenka Prigožinu, ili Prigožin Lukašenki, naročito ako tamo stignu i „wagnerijanci“ u tisućama. Zatim, Putin je obećao, ili već premjestio dio nuklearnog arsenala u Bjelorusiju, a njegov prijatelj Medvjedev, stručnjak za prijetnju atomskim oružjem Zapadu, zavapio u vrijeme marša na Moskvu :“ Joj, što ako nuklearni arsenal dođe u ruke bandi?“

  
Ove ljepotane spržiti? Trn, foto Danica

Trebam skratiti- svakako da je pobuna ili „pobuna“  uzdrmala Putinovu moć, ali meni se to čini tek usputnim potresom. Putin je uzdrmao i potkopao svoju moć onoga trenutka kad su njegove trupe krenule 2.4., veljače 2022. ( nesretne li brojke, 2+4=6, 2+0+2+2=6 )u nastavak agresije na Ukrajinu sa sve samim stupidnim objašnjenjima i opravdanjima, najkraće, potpuno iracionalnim. Da se zadržao na okupiranom teritoriju 2014. moć u Rusiji ne bi mu bila uzdrmana, Zapad bi se ponašao kao i do tada. Most za Krim je odavno izgradio, provezao se preko njega. Nek' se sada provoza s Noćnim vukovima, pa ni dvojnika se usudi poslati. Pomogao je u izboru Trumpa, taj uzdrmao NATO i cijeli Zapad, hranio je uokolo po Zapadu podjednako i desničare i ljevičare, među njima i neonaciste, a protiv takvih je pokrenuo „specijalnu operaciju“. To samo budala može progutati. Zapad bi zažmirio na Krim, što je i činio,  a s okupiranim dijelovima Donjecka i Luhanska je mogao nastaviti mučiti Ukrajinu, skupa s Mutti i Macronom, Orbanom i tko zna s kime sve ne- u pravcu njene (kon)federalizacije. Obnovljenom agresijom je Ukrajincima konačno otvorio oči, ujedinio ih ma govorili i ruski neki od njih. I uzdrmao svoju moć i što je važnije, cijelu Rusiju.

Svijet, prije svega zapadni doveo je u situaciju u kojoj Ukrajina ne smije i ne može izgubiti obrambeni rat. U svemu tome jedan Prigožin i jedan poludnevni marš više ili manje. Od veljače 2022. Ispraznio je  Rusiju za možda i desetak milijuna Rusa, u smrt poslao koliko, sto tisuća, više i još najmanje toliko stvorio invalida, tjelesnih duševnih, emocionalnih. Samo za bune/nebune iz Rusije je zdimila koja tisuća stanovnika, uglavnom mlađih i bogatijih, opet, koliko ih je stiglo i uspjelo. I sve to čini ocvalom Imperiju s jednom od najvećih depopulacija u Europi, svijetu. Euroazijanizam? Budalaština, Azijci s kojima ta ideologija računa, ako se ovako nastavi, polako će i pješice, preko Dalekog istoka i Srednje Azije- do Moskve. Doista, pitam teoretičare urota: Za koga radi taj ¨car“? Napao je, po drugi puta, Ukrajinu, ustvari samo nastavio agresiju, a, navodno, vodi kao rat protiv tzv. Zapada, cijele te civilizacije. I pritom uništava- Rusiju. Hoće li, na koncu, trebati spašavati, privremeno, Putina, kako bi se spasila Rusija?

Mato Dretvić Filakov