Pored „osvajanja“, privatizacije partijskog vlasništva, svojevrsne rekapitalizacije, povratka u kapitalizam, važnu ulogu ima i proces rekolonizacije. Izuzimajući Pridnjestrovlje i Abhaziju, prvi pravi korak u tom smjeru bila je Čečenija. Čečeni su se također pokušali osamostaliti, rat je trajao godinama za Jeljcina ( Prvi čečenski rat), a Putin ga je intenzivirao ( Drugi čečenski rat) i prikazao kao borbu protiv međunarodnog islamskog terorizma. Rusi su odavno imali, najprije u Imperiju, iskustvo s muslimanima, s pedesetak milijuna, zatim s mudžahedinima u Afganistanu, pa izlazak srednjoazijskih država iz SSSR-a (dekolonizacija). Čečenija je također proglasila samostalnost 1991. ( general Dudajev, FSB ga likvidirao raketnim napadom 1996. ) ali pustiti Čečeniju ( Dagestan i Ingušetiju ) značilo bi za Rusiju moguće velike probleme u komunikaciji između Kaspijskog i Crnog mora, nafta, plin i dr, a i malešna je. Stoga se i vodio Prvi čečenski rat kojega je Rusija zapravo izgubila. Drugi je pokrenuo Putin i vodio ga je bez pravila, ratnog prava i skrupula. Sve je ruskoj vojsci bilo dopušteno. Ni Čečeni nisu bili „cvijeće“, među njima je u međuvremenu nastalo i niz islamističkih frakcija, ali oni se bore za slobodu. Događali su se i teroristički napadi ( kazalište Nord-Ost u Moskvi, škola u Beslanu i dr.) u čudnim okolnostima i sa čudnim tijekom i završetcima. Istodobno su i Ameri 2001., nakon napada na Blizance, pokrenuli antiteroristički rat, pa su se Rusi i Amerikanci našli u nekoj vrsti prešutne koalicije i suradnje. Putin je tako na miru od zapadne politike i javnosti mogao jednim udarcem tući „dvije muhe“, pokoravati Čečeniju i učvršćivati vlast u Rusiji. Pored ruske vojske u Čečeniji je Izabrao svog kvislinga, potkupio ga, njegov klan, pa on vlada i danas (Kadirov, kadirovci).
Od dolaska na vlast, a u drugom mandatu predsjednika Rusije sve intenzivnije i sustavno , Putin je izgrađivao jednopartijski sustav. Nakon što se „rotirao“ s Medvjedovim i njega stavio na mjesto predsjednika Rusije, a sebe na mjesto predsjednika vlade, smjer se nije mijenjao. U trećem mandatu on je već bio car. Paralelno su se čistili mediji od potencijalnih opozicijskih, a opozicijski političari, ako nije išlo drugačije i likvidirali, uostalom kao i novinari. Vjerojatnost kako tzv. Zapad nije vidio u kojem smjeru Putin gradi politički sustav ne postoji, jednaka je nuli, ali on o tome uglavnom šuti, ne traži „dlaku u jajetu“, kao primjerice, u jednoj Hrvatskoj od 1990. do dana današnjeg.
Aronija skoro zrela.. Zelenke,, koristi li?
Paralelno s izgradnjom nove totalitarističke Rusije slagala se i nova
ideologija od popriličnog broja starih „kockica“. Uobičajilo ju se nazivati
ideologijom ruskoga svijeta, ili skraćeno, „ruski svijet“, jer se predstavlja
kao vječna civilizacija nevine Rusije stalno okružene neprijateljima. O njoj
sam pisao na ovim stranicama, neizostavna je ako se uopće pokušava pojmiti
ruska agresija na Ukrajinu. Ovdje ću ju sažeti u jednoj rečenici: Složena je od
elemenata carizma ( povijest ) boljš-komunizma, realnog socijalizma, nacizma,
„oživljenog“ pravoslavlja, euroazijanizma ( otkrili geopolitiku, plus
zamišljena suradnja ruskog pravoslavlja i islama, kadirovci, Turska…, najnovije
Iran) ruskog nacionalizma prikazanog kao „civilizacija“, a sve to se aktualno
još pronosi propagandno kao antifašizam, dok su „fašisti“ oni drugi,
neprijatelji svi na tzv. Zapadu. Jednostavno stari totalitarizmi, među njima i
nacizam ( Ivan Iljin, Aleksandar Dugin…) koriste se u novom ruhu i u nove/stare
svrhe. Prva je- rekolonizacija Imperija, za početak. Vojno, Čečenija, Južna
Osetija, Ukrajina, još 2014., te „mirnim putem“, euroazijanizmom. Uspije li
bila bi prva uspješna rekolonizacija u povijesti („vječnosti“). Sva ovo iz svih
segmenata ruskoga svijeta primjenjuje se u Ukrajini, jer njega bez Ukrajine jednostavno nema. Tamo si je
odredio prapočelo. Rezultat: užasno stradavanje ljudi, „malih“ Ukrajinaca, ma
kako se oni izjašnjavali. A i dalje ih čeka ista sudbina, ako bude sreće, da
parafraziram onu srbijansku: „ i opet će, ako bude sreće“.
Mic "odradila" i Kinu i Rusiju, a kuću joj ruše- u Ukrajini
Ako Zapad „nije vidio“ kako se odvija tranzicija vlasništva,
rekolonizaciju u Čečeniji, ako nije vidio razvoj jednostranačja, obračun s
opozicijom, likvidirane novinare i opozicionare, jednoglasni, jedna medija sustav,
možda je mogao vidjeti sve to u jednome-
ideologiji ruskoga svijeta. Ali nije. Zašto? Ako nije vidio njegovu
operacionalizaciju u Ukrajini 2014., Obama se javio tek nakon što je Rusija
„prisajedinila“ Krim, što se to onda
sada događa? Moram li u potrazi za odgovorom zagaziti i u neku teoriju urote?
Vidjet ćemo.
Mato Dretvić Filakov...