Zapad, Rusija i agresija na Ukrajinu (1)

 Prošlo je već dosta dana i mjeseci od ruske „specijalne“ agresije na Ukrajinu, a naročito- sati.  Admiral Lošo joj je davao četrdeset i osam sati, a prošlo već  pedeset i pet puta  više tih sati, plus još i onih četrdeset i osam  koje je Lošo „dao“ Ukrajini. Na ovim stranicama sam objavio  desetak članaka koji se tiču izravno ruske agresije , budimo realni, na Europu, na Zapad, a ne samo na Ukrajinu.  Prvi 31. siječnja 2022. pod naslovom „Ruski svijet i Ukrajina“ , drugi pod naslovom „Hoće li prestati ruski napad na Ukrajinu“, 20. veljače, četiri dana prije početka „specijalne“ agresije i tako dalje.  

Ovdje ću se malo vratiti u prošlost, na početak  dvije tisućitih i Putinov uspon na vlast i „dizajniranje“ ovakve Rusije s ovom ideologijom. Pritom će me najviše zanimati podrška tzv. Zapada.

Anna S. Politkovskaja

Kako se pojavio Putin ruska novinarka Anna Politkovskaja  je pisala i pisala o katastrofalnom stanju u Rusiji, državi i društvu.(  Anna S. Politkovskaja, „Putinska Rusija“, SysPrint , Zgb. 2008.) O  vojsci, ubojstvima, samoubojstvima,  iživljavanju zapovjednika i starijih vojnika na mlađima. O bijednim plaćama vrhunskih stručnjaka i časnika atomske podmorničke flote… O divljačkoj privatizaciji, „prvobitnoj akumulaciji kapitala“- od strane (bivših) marksista koju je provodio Putin u daleko većoj mjeri od Jeljcina, gorkoj sudbini običnih ljudi ( radničke klase?). O krvavom ratu u Čečeniji, koji je trajao godinama i poslužio učvršćivanju Putinove vlasti . O, najmanje, čudnoj borbi protiv „međunarodnog terorizma“ islamskog ( a muslimani građani Rusije) obračunima u moskovskom kazalištu Nord-Ost i školi u Beslanu. O nepostojećem pravosuđu, upravljanom od strane FSB-a, čitaj Putina, od „predmeta“ iz privatizacije do ratnih zločina u Čečeniji, ubojstva novinara, opozicijskih političara, već tada, od 2000. do 2004. diljem Rusije. O povratku Rusima Ruske pravoslavne crkve, što je učinila aktualna Čeka, FSB, koja ju je inače desetljećima iskorjenjivala, pa su umjesto Prvog maja  uveli Uskrs. Tadašnji Patrijarh RPC-a oslovljavao je Putina s „Vaše Visoko Veličanstvo“ („Putinska Rusija“, str.267.) i tako ga još te 2004. proglasio za cara. Sve potkrijepljeno   izvješćima o istinitim događajima reporterski , novinarsko istraživački.  Pri kraju knjige „Putinska Rusija“, izdane  2005.,  pisala ju je do sredine 2004. , a nakon izbora u ožujku  napisala je i ovo:  „ Ne možemo sve što nam se dogodilo  pripisati samo svojoj apatiji izazvanoj premorenošću od beskrajnih revolucija. Putina radosno pozdravlja Zapad. Prije svih njegov obožavatelj europski fiškal Berlusconi , pa Blair, Schroeder, Chirac, a nije zakazao ni Bush Mlađi. Na putu u Kremlj Putinu nije stajalo ništa- ni Zapad  ni domaća opozicija.“  U članku „Nakon Beslana“  kaže : „ Ne mogu pristati na još nekoliko desetljeća ruske političke zime. Živi mi se. Htjela bih da mi djeca budu slobodna.“

Nakon silnih progona pokušaja trovanja i likvidacije, dočekali su ju u zgradi gdje je stanovala i ubili u liftu, na Putinov rođendan 8. listopada  2006. Prema nekim podatcima u Putinovo doba likvidirano je oko tristo novinara, ukinuta opozicija, definitivno  zacementirana jednopartijska vlast, izbori učinjeni formalnošću… Novi ruski totalitarizam je zavladao s planom da bude vječan. Od Anninog vapaja će proći skoro dva desetljeća sve mrzlijih ruskih zima, a tek se sprema ova naredna i buduće. Ne samo u Rusiji.

Ukrajina kriva što je živa

Rusi, njihovi sateliti i saveznici, otvoreni i prikriveni, a ne biste vjerovali koliko ih je i gdje sve jesu, za agresiju na Ukrajinu krive- Ukrajinu. I Zapad, Ameriku i Euniju.  Osim što je Ukrajina „napala“ Rusiju, još tamo 2013., sve krivlja i krivlja je- zato što se brani. Dajte vi Ukrajinci malo smanjite te „apetite“ samoobrane. Ne ćemo valjda mi Ameri, Europljani, Francuzi, Nijemci, Tallijani… sankcijama prazniti svoje novčanike, bili oni i virtualni i u „oblacima“, odustati od zimskih maškarada, ljetnih šarenih parada, te ostalih silnih užitaka. Najveća ste europska država, dajte Rusima nešto teritorija, njima fali! I , naravno, svu svoju kulturu, jezik, identitet gažen stoljećima- ma to su trice i kučine. Sve je to tradicionalno, konzervativno, ionako ga treba abortirati.  

Da, Zapad snosi krivicu zbog ruske agresije na Ukrajinu, ali ne zbog onoga što tvrde Rusi, o tome poslije. Svjedoče  o tome na svoj način   i dvije Bidenove rečenice- prva  izgovorena u Varšavi, a upućena Putinu, posredno, a druga Volodimiru Zelenskom ovih dana, izravno.  U Varšavi je rekao, došavši među Poljake, koji su zacrtana ruska meta, da ih ohrabri : „Taj čovjek ne smije ostati na vlasti“. I od toga se cijeli Zapad, grdo je reći, ali usr'o.( Branio sam ga ovdje u tekstu „Bidenova „nuklearna“ rečenica“, 14. ožujka 2022.) Čak ga je i njegova administracija opovrgavala , jer , kao, demokratsko je pravo naroda (država, građana) da biraju vođu. Mogli bismo se složiti,- kad bi u Rusiji još postojali izbori. To tamo više „ ne stanuje“, a izabrani car je prethodno prijetio Zapadu nuklearnim oružjem. Na Ukrajinu  s tim ne će, bilo bi ga blesavo baciti na „svoju“ zemlju. Ali, tko zna…

Nedavno je Zelenskom spočitnuo, skoro ga optužio, kako su oni, Ameri, CIA, diplomacija, izvještavali da će Rusi uskoro napasti, a on nije vjerovao. Dobro je što su Ameri  upozoravali Ukrajinu koncem 2021., početkom 2022. Kako će ih Rusi napasti, uskoro , snažno. Kad već nisu primijetili da su Rusi, oružano i drugačije, napali Ukrajinu koncem 2013. 24. veljače 2014.(?!) osvojili  Krim i za tjedan dana ga pripojili Rusiji. Od tada rat Rusije protiv Ukrajine traje li traje- bez prestanka. Što, zar ih Ukrajinci o tome  još nisu bili obavijestili? Bile su i te sankcijice, zar su zaboravili.

Bidenova rečenica, a on je simbol Zapada, upućena Putinu kasnila je punih  dvadeset i dvije godine, a ova upozorenja  Zelenskom  desetak.

Upravo to „kašnjenje“ simbolizira- podršku Putinu. Što se pak jamstva ukrajinskog suvereniteta tiče podjednaki krivci su Rusija, Amerika, Velika Britanija, kasnije se pridružile Francuska i Kina. Radi se o jamstvu Ukrajini nakon što je svoje nuklearno oružje predala Rusiji, navodno čak i po zahtjevu Zapada i uz jamstvo suvereniteta.  

Kina i Amerika

 
Mačka lovica

Vratit ću se malo u prošlost, na kraj šezdesetih i početak sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je Amerika ( Zapad) uz asistenciju Henrya Kissingera,  prihvatila  navodnu Maovu izreku: „Nije važno kakve je mačka boje, važno je da lovi miševe“. I relaksirala odnose s Kinom.   Mačka k'o mačka, bila kineska , bila američka i ova  u Kini ulovila je kapitalizam, a na vlasti ostavila- Komunističku partiju.

Mačke ne love vlasti, kod njih stanuju.. Ta kombinacija,  kapitalizam uz vlast jedne partije, tako idealno tipski bila se primila još davnih tridesetih u Njemačkoj. Poznati nacizam, a i on je, vidi, vidi, podrijetlom od komunizma, ideološki svakako, samo što to nije  pristojno reći. Ne daju ni „liberali“. Brišu. Uglavnom  Zapad navalio razvijati Kinu, investicije, znanje, tehnologija hrlile tamo, prebacivale se cijele industrije. To tamo, a profitić natrag. Kud ćeš bolje, tamo nema sindikata,  nema tih famoznih slobodnih medija, iole slobodnih, udrugarije, i raznih drugih slobodarskih koještarija. Nema traženja trunka u oku, kao primjerice  Hrvatskoj pri pristupanju Euniji. Udrugarija, to niti slučajno, nema duginih parada, pa da se njima priključi američki ambasador,  Može se pridružiti, recimo puštanju  zmajeva. Ako…  Još kad se Kina malo razvije, a ni ne mora odmah, eto tržišta ( slobodnog, taman posla) od milijardu i pol kupaca. Pa da svakome desetom prodaš po Macćevap i Colu lova je to.

  A Kinezi? Njima ipak bolje silom u kapitalizam  nego, silom, kao za Kulturne revolucije u seoske zabiti. Partija tamo, Partija 'vamo, a "što ćeš, tako mora biti" kažu i danas- Rusi primjerice.

 Žmiri Zapad na sve te slobodarske „stečevine“, na Tienanmen, na Tibet i Tibetance, Dalaj Lamu, Ujgure… Vratio i Hong Kong , a Kinezi ga zgrabili i čvršće i ranije nego je dogovoreno. Doista, tko je još vidio  to čudovište od dva sustava i jedne države. Prosvjeduju stanovnici Hong Konga, ali koga više briga. NIje Zapad bila briga što su se kod njega zatvarala radna mjesta, nestajali cijeli industrijski gradovi, ta to je tzv. intenzivna , prljava industrija , pa eto još i „zelenog“ profita. Tamo u Kini nije se baš brinulo o okolišu, a što se to (navodno ili stvarno?) zagađenje vrti okolo Zemljice...  Možda se vrati, a možda se i ne vrti.

Simptomatično je i simpatično  da je ta ljubav  između Amerike i Kine planula baš nekako u vrijeme rata Rusije i Kine. Mlatile se  i Kina i Indija, dvije najmnogoljudnije zemlje na Zemljici. Sporile se oko teritorija od nekoliko, mislim sedam, ondašnjih Jugoslavija, gore na „brdima“ Himalaja. I još se spore.

Kinezi, vrijedni stari narod(i) radišna civilizacija, brzo su učili, brže nego li je Zapad uopće očekivao, pa su, pored ostalog, počeli  tu istu tehnologiju izvoziti, u nerazvijenije zemlje. Primjerice u Srbiju. Ovih dana, budući su zakupili kompleks rudnika Bor-Majdanapek, ruše brdo, planinu, Staricu nedaleko od kuća u Majdanpeku. I tako, u mačjem stilu, mic po mic  Kina i Zapad stigli su do – predratnog stanja.

Ovaj „kineski uvod“  dao sam kako bih skratio ruski nastavak koji će uslijediti za koji dan. Ionako su ovi tekstovi predugi.

-Nastavlja se

Mato Dretvić Filakov